
ISKRA, uskoro 8 godina
Ovo veslanje rekom sam shvatila kao još jednu avanturu i jedno lepo iskustvo koje ću pamtiti.
Kada je tata izneo ideju super sam je prihvatila. Jedva čekam da krenem u novu avanturu jer ću moći da naučim nešto novo i da uradim nešto što na drugim putovanjima nisam mogla. Na putovanju ću puno pomagati jer sam starija i mogu dosta stvari da uradim koje nisam mogla ranije.

SOFIJA, 12 i po godina
Kada sam saznala za svakodnevnu borbu dece obolele od raka, duboko sam shvatila ozbiljnost njihove situacije. Prihvatila sam činjenicu da ne smem ostati samo nemi posmatrač, već da je potrebno pružiti ruku podrške.
Moja porodica i ja smo odlučili da preduzmemo konkretne korake i pomognemo organizaciji NURDOR.
Veoma brzo smo se organizovali i podelili jasna zaduženja među svim članovima porodice.
Obezbedili smo siguran čamac, prateću opremu i sve potrebne stvari za bezbednu plovidbu. Naš glavni cilj je da animiramo ljude dobre volje i sakupimo dovoljno sredstava za lečenje mališana. Ponosna sam što zajedničkim snagama pretvaramo našu volju i energiju u realnu i preko potrebnu pomoć. Verujem da će svaki pređeni kilometar na reci doneti novu nadu hrabrim, malim herojima.

TEODORA, 14 godina
Ideju veslanja od 400 km nikako nisam blago prihvatila. Kao dete koje nalazi komfor u noći, knjigama i tišini… još jedna letnja avantura sa ovakvim rizikom? Gospod neka mi je na pomoći!
Računajući i činjenicu da ne volim vodu i plivanje — ovo mi je zvučalo kao prava noćna mora. Molila sam se za ponovnu vožnju bicikala… ali ne. Moraću da prođem i kroz ovakav doživljaj.
Sam poduhvat mi je delovao primamljivo tek kada sam saznala da ćemo učestvovati i u volonterskom radu i pomoći deci iz udruženja NURDOR. I da će čamci imati cerade za zaštitu od sunca.
Nadam se da ćemo uspeti da pređemo i ovaj izazov i da ću dobiti novi pogled na svet kroz još jednu ovakvu akciju.

Biljana, 44 godine
Kada sam prvi put čula da postoji mogućnost da naše veslanje Moravom povežemo sa prikupljanjem sredstava za kupovinu mikroskopa za dečje odeljenje u Nišu i podršku deci oboleloj od raka kroz rad NURDOR-a, nisam dugo razmišljala.
Neke stvari jednostavno osetiš kao ispravne.
Prihvatila sam da naše putovanje više neće biti samo naše. Svaki zaveslaj dobio je dodatni smisao i odgovornost. Ako već ulažemo vreme, energiju, trud i veru u ovaj poduhvat, zašto ne bismo pokušali da kroz njega uradimo nešto dobro i za druge?
Nakon toga usledila je organizacija. Kontaktiranje ljudi, dogovori i razgovori, prikupljanje informacija, osmišljavanje načina na koji ćemo predstaviti celu akciju i omogućiti ljudima da se uključe ukoliko žele.
Iskreno, nisam mnogo razmišljala o tome kako se ovakve stvari rade. Korak po korak radila sam ono što znam i završavala stvari koje je trebalo završiti.
Verujem da velika promena nastaje od mnogo malih koraka koje ljudi prave zajedno.
Naše veslanje Moravom možda jeste putovanje rekom, ali je za mene postalo i podsetnik da svako od nas može da iskoristi ono što radi i voli kako bi nekome drugom život bio makar malo lakši. Jer ne može se sve izmeriti računicom, procentima i interesom. Neke stvari se rade jer je to ispravan put.
Zbog toga veslamo.
Za svoju porodicu.
Za poduhvat.
Ali i za decu kojoj je podrška potrebna mnogo više nego nama.